Stranica druga
Ovih dana više i ne prepoznajem sebe. Kao da to više nisam ja. Promenila sam se. Porasla za jako kratko vreme. Priznaj, krivac si. Mada oboje znamo da to nisi uradio namerno. Samo si se postavio prema meni kao prema osobi vrednoj poštovanja, ljubavi, pažnje.
Pokazao si mi, za jako kratko vreme, šta znači voleti u stvarnom svetu. U svetu odraslih. Prvo mi je to bilo jako čudno, jako strano i čak me je nerviralo. Međutim, polako počinjem da se navikavam na ceo taj svet. Shvatam da je tako mnogo lepše nego onako kako su me do sada učili. A i šta znaju oni?! Balavci... Klinci kojima sam samo bila igračka. Samo trofej. Čisto da imaju čime da se pohvale pred drugovima.
Ti si mi pokazao za jako kratko vreme da to ne mora biti tako. Za nas zna mali broj ljudi. Okolnosti to traže od nas. Zahteva se od nas da se krijemo, da ne pokazujemo osećanja pred drugima. Pre mi je to smetalo. Više ne. Sada, to mi nekako više i prija....
Od kada si kraj mene, imam utisak da sam posle godina provedenih na nemirnom moru uplovila u mirnu luku. Da sam napokon našla svoju obalu. Valjda je i bio red posle onolike bure... Tvoj nežni poljubac me ostavlja bez daha... Hej, ti! Pa šta si mi to uradio?! Ja, koja sam divljala i zavodila, ja, koja sam ostavljala bez daha i lomila srca.... Sada ta ista ja, našla sam dom u tvom toplom i sigurnom zagrljaju. Pronašla jastuk na tvojim grudima. Pronašla sreću u tvojim očima.
Ja, balavica. Klinka koja ne zna šta je u stvari veza. Uspela sam da te dočepam samo za sebe. I ne puštam te. Znam da sam u tebi našla sve ono što svaka žena traži u muškarcu. Svesna da sam našla dragulj. Trebalo bi da te privežem za sebe gvozdenim lancem i da te ne puštam nigde samog. Trebalo bi da poludim od ljubomore kada ti se neka druga javi. Možda i jesam tako nešto pokušala. Ali sam shvatila da će te to oterati. Onda, uradih nešto totalno suprotno mojim načelima i shvatanjima: dadoh ti slobodu. Poptunu. Po prvi put u životu ne moram da zahtevam pažnju jer znam da ćeš svaki svoj slobodan trenutak posvetiti baš meni. Klinkici koja se drznula da te poželi.
A znam da znaš da je ta klinkica samo moja maska. Da sam ispod toga neko ko zna da voli, na neki svoj, čudan način, ali ipak zna da voli. Znam da me čitaš kao otvorenu knjigu. Ne treba ti ništa osim da mi čuješ glas pa da znaš kako sam raspoložena. Ne treba da kažem da mi je u nekom trenutku potreban tvoj zagrljaj. I pre nego što pomislim na to, tvoje ruke su već raširene. Čekaju da se sklope oko mog tela i pruže mi utočište.
Napokon sam našla nekoga ko me razume, ko me poznaje bolje od mene same. Ko zna kada mi šta treba. Ko ume da mi zadrži pažnju, da me nasmeje, ohrabri, posavetuje, pogura napred. Našla sam potporu, oslonac, podršku. U tebi sam našla dečka, ljubavnika, oca, brata, druga pa i drugaricu. Sve za jako kratko vreme... Kako li će biti tek kasnije....?
Nemam pojma. Sve što želim je da se prepustim. Da me vodiš kroz život i učiš. Da mi pokažeš šta kada treba da uradim i kako kada da se postavim. Prepuštam se osećanjima i srcu, i shvatam da napokon počinjem da radim prave stvari. Shvatam da sam srećna, da me ova veza ispunjava, da mi je kraj tebe lepše nego bilo gde drugo na svetu... Puštam talase da nose ovu moju malu barku, tebe da me vodiš gde želiš. Znam da neću zalutati, da to nećeš dozvoliti. Znam da ćeš me paziti i da ću na kraju završiti tamo gde sam i krenula, ma gde to bilo....
Svi koji me okružuju vide promenu na meni. Vide da cvetam, da rastem. Da sam srećna i zadovoljna. Da plenim osmehom kao nikada pre. Da sam puna pozitivne energije.... Zato ne idi nikuda. Izgubiću kurs bez tebe. Ostani gde si i nastavi da mi daješ snage da idem dalje. Nosi me kroz život onako kako misliš da treba. Svakako znaš bolje od mene....
Dragi moj, vidimo se na sledećoj stranici.....